Pokušaj broj 100

Kao što sam već i pisala da volim šminku,i sve što ima veze s njom. Volim odlaske u sve vrste salona, a najviše odlaske na ugradnje noktiju. Dosta dugo sam odlazila na ugradnje noktiju,uvijek nalazila vrijeme i po strani ostavljala druge obveze. Prvo nokti, pa sve onda ostalo. Dok se nisam dosjetila da bi ja mogla sama sebi radit nokte.Znala sam da bi tako imala više vremena i da bi ih mogla raditi u slobodno vrijeme, bez da zamarivam ostale obveze. I počela sam, prikupila sam neki osnovni pibor koji mi je potreban za početak. I krenula...

Gledala sam razno razna videa na internetu, pokušavala sam pratiti njih i njihove korake. Kao što i vidite na prvoj slici to je izgledalo neuredno, nedovršeno, i vidi se da je to radio jedan početnik, koji je na jednom došao na ideju da bi i on to mogao napraviti. Ali ne baš tako jednostavno kako sam i zamišljala.
Uz puno truda treba tu i dosta strpljenja i vježbanja. Meni je trebalo dosta vremena da bi to uopće ličilo na nešto, da bi imalo neki oblik i da bi ličilo na nokat.

Bilo je vremena kada sam i odustala, i rekla da neću više trošit vrijeme i zamarat se s time. Ali ipak bi se uvijek vraćala za stol, i vježbala.
Znala sam da za sve što želimo treba puno strpljenja i ljubavi, i da se ne nauči sve preko noći. Nastavila sam i dalje i s vježbanjem i sada zaista mogu reći da se isplatilo, i da umijem da napravim nokte. Sebi. Na drugima nisam to niti pokušavala, za sada ostajem samo na sebi.

Danas kada sam napokon zadovoljna sa svojim radom, mogu to podjeliti i sa Vama, i nadam se da ću uskoro opet nešto novo pokušati i svakako pisati o tome na svom blogu. Trud se uvijek isplati!